Jordi Bernet

Jordi Bernet, jedan od najznačajnijih španjolskih i svjetskih strip-crtača zadnjih 30 godina, rođen je ratne 1944. u Barceloni, gdje živi i danas. U profesionalni svijet stripa ušao je vrlo rano: već je kao petnaestogodišnjak, nakon smrti oca, nastavio očev humoristični serijal Dona Urruca (Mrs. Magpie). Iako je rad na njemu bio financijski isplativ, Bernet odlučuje promijeniti stil i početi crtati realistično, poput svojih crtačkih uzora Raymonda i Fostera. Uskoro počinje crtati za strane izdavače pa mu se radovi objavljuju u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Potom mu u Španjolskoj izlaze prvi značajniji radovi, dva SF serijala Sarvan i Kraken. Njegov najpoznatiji strip, Torpedo, izlazi 1983. U suradnji sa scenaristom Enriqueom Sánchezom Abulíjem, Bernet je stvorio lik ubojice Luce Torellija, koji je osvojio srca strip čitatelja širom svijeta. Nasilje, erotika i obilje crnog humora postati će odlike njihovog stila, a Torpedo će obojici donijeti mnoge prestižne nagrade i svjetsku slavu. Bernetu će omogućiti i rad na novim projektima, poput suradnje s velikim argentinskim scenaristom, Carlosom Trillom, koja je urodila uspješnim serijalom Klara. Bernet je jedan od rijetkih ne-američkih autora koji je crtao Batmana, a u zadnjih 10 godina radio je i za DC Comics, na western serijalu Jonah Hex. Neosporni je majstor stripa koji je svojim prepoznatljivim crtežom zadobio priznanja i publike i struke.

François Boucq

François Boucq rođen je u Lillu 1955. godine, a počinje karijeru 1974. crtajući političke karikature za časopise kao što su Le Point, L’expansion i Playboy. Nedugo zatim okušao se i u crtanju stripova te 1975. godine objavljuje svoje prve table u Mormoilu. Godine 1978. njegovi Comets d’humour, serija kratih priča (scenarij Philippea Delana) pojavljuju se u Piloteu. Slijede šaljive avanture Rock Mastarda (također Delanov scenarij) u "Fluide glacial" te Les Lecons du professeur Bourremou (scenarij Pierrea Christina) u časopisu Umour et Bandessinées.

Godine 1983. postaje jedan od redovnih suradnika mjesečnika (À suivre…) i crtač-autor slijeda kratkih šaljivih priča, kasnije objedinjenih u albumu koji je izdao Casterman, Les Pionniers de l’aventure humaine (1984.), Point de fuite pour les braves (1986.), La Pédagogie du trottoire (1987.) i La Dérisoire Effervescence des comprimés (1991). U isto vrijeme, za istog izdavača, ali u suradnji s američkim piscem Jeromeom Charynom, crta La Femme du magicien (1984.) i Bouche du diable (1989). Oba stripa je izdala izdavačka kuća Le Lombard.

Boucq se zatim povezao s romanopiscem i scenaristom Alejandrom Jodorowskim. Obojica rade na stripu Face de Lune (1991.) za izdavačku kuću Casterman, na stripu Trésor de l'ombre (1999.) te na westernu Bouncer za izdavačku kuću Humanoïdes associés. Osim ova dva albuma stvorena u suradnji, Boucq je u cijelosti autor – i to autor čija mašta nema granica – djela koja se pojavljuju u Castermanu: Aventures de la Mort et Lao-Tseu (1996.) i Jérôme Moucherot (1998). Njegovu dolasku u Le Lombard s Rocky Mastardom prethodile su novinske najave za kolekciju Troisième degré i Cocktail transgénique, izdan 2003. godine.

Treba naglasiti da je ovo veliko ime stripa (Grand Prix Međunarodnog festivala stripa u Angoulemu 1998. godine) između ostaloga i službeni ilustrator naslovnica stripa Nouvelles aventures de San Antonio izdavačke kuće Fleuve noir. Le Janitor (Dargaud), plod suradnje s Yvesom Senteom, ugledao je svjetlo dana 2007. Godine 2011. potpisuje s Alcanteom četvrti svezak serije XIII mystery (Colonel Amos, Dargaud).

Plodonosna suradnja Boucqa i Charyna donosi nam Little tulip (Le Lombard, 2014). Godine 2015. nastavlja raditi na avanturama Superduponta, najvećega francuskoga super heroja, s Marcelom Gotlibom na scenariju. Iste godine izlazi i Le Procès Carlton (s Pascale Robert-Diardom, Le Lombard, 2015).

Stevan Subić

Stevan Subić rođen je u Zrenjaninu 1982., gdje i danas živi, a stripom se bavi od 2009. Osvojio je brojne nagrade za strip, među kojima i pet glavnih nagrada na raznim strip festivalima u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji. 2011. osvaja grand prix na međunarodnom natječaju u Genovi Conflicts - War Baloons, koji mu dodjeljuje žiri kojim predsjeda Sergio Toppi, a pobjednički strip Konflikti i naredni Tragovi više su mu puta objavljivani i nagrađivani u Srbiji i u inozemstvu. Zatim je objavljivao u brojnim časopisima u Srbiji i Italiji, te talijanskim online magazinima (Verticalismi, Rusty Dogs...). Kao ilustrator i grafički dizajner crta naslovnice časopisa, promotivne i kazališne plakate. Kao jedan od mlađih autora sudjelovao je svojim radovima u postavu velike izložbe Tri generacije savremenog srpskog stripa u Francuskom institutu u Beogradu 2013., a iste godine uvršten je u prvi tom Balkan Comic Connections, svojevrsne enciklopedije balkanskog stripa. Od 2012. je ponosni sudionik stvaranja novog serijala Gianfranca Manfredija, Adam Wild, za izdavačku kuću Bonelli, a 2014. ga angažira i francuski Delcourt!

Giovanni Freghieri

Giovanni Freghieri rođen 1950. u Piacenzi. Još u tinejdžerskim danima pridružuje se crtačkom studiju Giancarla Tenentija, gdje radi na stripovima kao što su Mister X i Che Guevara za magazine Interpido i Il monello izdavačke kuće Universo. Za izdavačku kuću Eura radi stripove za magazine Lanciostory i Skorpio, a godine 1986. za magazin L'Eternauta radi na stripu Rolls Royce po scenariju Alberta Ongara. Nakon toga pridružuje se crtačima izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore u radu na novom western serijalu Bella & Bronco, po scenarijima Gina D’Antonija, objavljujući 1985. godine 11. i 15. epizodu. Serijal je bio kratkoga vijeka pa prelazi u crtače stripa Martin Mystère, gdje odrađuje tri priče, zaključno s Narodom malih ljudi (Libellus, knjiga 48). Zatim prelazi na serijal Dylan Dog, gdje ostaje stalni crtač sve do danas. Njegov prvi rad na Dylanu Dogu je specijalni broj 3, Crni užas (Ludens, SP12), iz 1989. godine. Zbog svoje iznimne brzine, Freghieri je nacrtao značajan broj Dylanovih epizoda, mnogo više od ostalih. Nije mu strano ni povremeno uskakanje u druge Bonellijeve serijale, primjerice priče Kena Parkera McCormackov žig, Dampyrov 2. specijalac Gli Orrori di Londra, 7. broj Skrivenog lica, 12. broj serijala Le Storie "La Pazienza del destino" i "Mister Sandman", 3. broj Morgana Losta, novog serijala Claudija Chiverottija. Osim crtanjem stripova, aktivno se bavi i fotografijom.

Marco Nizzoli

Marco Nizzoli rođen je 1968. u gradu Reggio Emilia u Italiji. Od formalne izobrazbe posjeduje diplomu Istituto Europeo di Design iz Milana. Iako se crtanjem stripova bavi od srednje škole, njegova karijera u profesionalnom stripu započinje tek 1991. godine, nakon odrađenog projekta pod nazivom Fondazione Babele s Massimom Semeranom. U pitanju je barokna ZF serija, objavljena u časopisu Cyborg. Od 1987. do 1989. crta strip Alan Ford za Max Bunker Press. Kod nas su objavljene epizode Tako je počelo (AF SS 407) i Perestrojka (AF SS 402). Za istog izdavača kreira novog strip junaka Angel Dark. Sa stripovima Simbaby i Raymond Capp iz 1994. kreće u vode erotskih stripova sa scenaristom Federicom Amicom za izdavačku kuću Phoenix. Tri godine kasnije crta razne erotske stripove objavljene u časopisu Selen - Il Vizioso Mondo di Keto, Il Distinto Fleev i La Bella Estate za Edizioni 3ntini. Godine 1995. crta dvije epizode fantastičnog strip serijala E.S.P., u suradnji s Michelangelom La Neveom. Nizzoli radi i na polju ilustracije, radio je niz tarot karata (Tarocchi dei Segreti, Tarocchi dell'Incantatrice dei Sogni) i ilustracije koje prate igru na ploči Nathan Never za Lo Scarabeo iz Torina.

Godina 1997. dolazi na red suradnja s kućom Sergio Bonelli Editore, i to na serijalu Napoleone. 2012. ostvaruje internacionalnu suradnju s francuskom kućom Les Humanoïdes Associés, gdje radi na strip serijalu Le Jour des Magiciens, pod scenarističkom palicom zemljaka Michelangela La Nevea. Četiri godine kasnije slijedi Les Enfants du crépuscule sa scenaristom Massimom Semeranom. Od 2008. godine radi s renomiranim scenaristom Alejandrom Jodorowskim na serijalu Le Monde d'Alef-Thau. Ukupno su izašla dva albuma. 2014. za Glenat radi Lucifer Sam s La Neveom u još jednoj njihovoj suradnji. U novije vrijeme Nizzolli je nacrtao tri epizode redovne serije novog vala Dylana Doga. Godine 2015. izlazi njegova zbirka erotskih ilustracija i druge vrste Nel luogo dei sensi koje čine njegov umjetnički portfolio. 2016. izlazi njegov prvi autorski strip I gatti di Riga, izjava ljubavi prema gradu Rigi. Hrvatski čitatelji upoznat će ga ubrzo budući da njegov prvijenac Dylana Doga # 330 La magnifica creatura uskoro izlazi u Ludensovom redovnom izdanju.

Alfonso Font

Alfonso Font rođen je 1946. godine u Barceloni, a već s 16 godina počinje raditi za strip izdavače. Prvi posao bio mu je crtati naslovnice knjiga, a zatim nastavlja s crtanjem stripova. Tijekom dugogodišnje karijere radi za brojne španjolske, američke, francuske, engleske i talijanske izdavače. Prvih petnaestak godina karijere radi kao crtač s nizom scenarista, a 1980. počinje pisati vlastite scenarije i po njima crta stripove koji mu donose međunarodnu slavu i popularnost. U njih se ubrajaju serijali Clarke i Kubrick, Priče iz nesavršene budućnosti, Jon Rohner te Zarobljenik zvijezda. Potonja tri stripa objavio je hrvatski nakladnik Libellus i njegov rad približio novoj generaciji čitatelja. U Hrvatskoj mu je, također u izdanju Libellusa, izašao i strip Taxi, a u Strip reviji Večernjeg lista nedavno je objavljen strip Barcelona u zoru. Za talijanskog izdavačkog diva Bonelli radi na njihovom najprodavanijem i iznimno popularnom stripu Tex, crtajući jedan almanah, maxi i nekoliko brojeva redovne serije, a crta i vrstu izdanja koja potvrđuje njegov talent jer se povjerava samo najboljim autorima, gigant Texa.

Bernard Kolle

Bernard Kolle rođen je 1966. u Slavonskoj Požegi, a bezbrižno djetinjstvo proživio je u obližnjem Kutjevu. 20 godina kasnije u Vjesnikovoj Press Agenciji objavljuje prve stripove, dvije epizode stripa Zona Sumraka i Smetlište. Na osnovu tih radova, istoga ljeta odlazi s Julesom Radilovićem na ljetnu školu stripa u Grožnjanu, gdje upoznaje agenta koji ga spaja s njemačkim izdavačem Bastei. U Basteiju provodi idućih 6-7 godina radeći na različitim izdanjima, od mjesečnika Conny do kratkih horor pričica, Gespenster Geschichten. 1995. preko celjskog izdavača Strip Art Features počinje raditi na tuširanju stripova The Mask i Ghost izdavača Dark Horse Comics, a ubrzo zatim samostalno kreira i crta prve dvije epizode Tool & Die za Samson Comics. 2006. sa scenaristom Jean-Claudeom Bartollom počinje stvarati serijal Dijamanti za francuskog izdavača Glenat. Budući da je odrastao gutajući francuske stripove, od Asterixa do Blueberrya, to smatra "povratkom kući". Usporedno s radom na serijalu Dijamanti, i trilogiji Antarktika istoga izdavača, odrađuje i Le Vampire de Sacramento za izdavača Soleil i Le Naufrage du Titanic za Delcourt. Trenutno radi na novom serijalu Les Aventuriers de Transvaal za Glenat, a u međuvremenu i na strip albumu Maddrax za Bastei. Dva kratka stripa, nastala u suradnji sa scenaristom Iztokom Sitarom, Malvazija i brancin i Ženska koja je voljela čistoću, izašla su mu u lipnju 2016. i u Strip reviji Večernjeg lista.

Eugenio Sicomoro

Eugenio Sicomoro rođen je 16. rujna 1952. u Rimu kao Bruno Brunetti. Njegovi prvi radovi objavljeni su u časopisu Lanciostory u kasnim sedamdesetima te časopisu Intrepido početkom osamdesetih. Početkom osamdesetih započinje suradnju s francuskim izdavačkim divom Dargaud. Zajedno sa scenaristom Claudeom Moliternijem 1983. godine objavljuje pustolovni strip Robinson Crusoe. Moliterni i Sicomoro bilježe suradnju na ukupno četiri albuma, o pustolovinama lika zvanog Rouletabille, kojeg je proslavio francuski pisac Gaston Leroux. Kasnije izlazi pod imenom Marc Jourdan. Te stripove objavljuju u Dargaudovim izdanjima, te u frankobelgijskim strip časopisima Pilote i Charlie Mensue. Prvi album Kristalna lubanja izdan je 1985. godine, da bi četvrti, posljednji album Sida Connection izdali 1993. u izdanju izdavača Bagheera. Sicomorov autorski album Rio Grande izlazi 1989., a bilježi i niz kratkih priča za francuske izdavače Dargaud i Albin Michel.

I u novom tisućljeću nastavlja suradnju s francuskim izdavačima i autorima te tako iz njegove suradnje s Pierreom Makyom 1999. godine nastaje serijal Lumière Froide (Glénat od 2001.) i 2008. album La Porte au Ciel u ediciji Aire Libre (Dupuis). Nakon godina rada u inozemstvu, 1998. vraća se na talijansko tržište zahvaljujući suradnji s izdavačem Sergio Bonelli Editore. Upravo po tim crtačkim radovima najpoznatiji je kod našeg čitateljstva – na serijalima Martin Mystère (gigant br. 4 "Prokletstvo u Sahari") i Magični Vjetar ("Kolekcionar" i "Dvojnik"). Spomenimo i nedavnu kratku priču u Color festu Dylana Doga br. 13, "Zarobljenik". Sicomoro je ujedno i ilustrator, te tijekom godina bilježi i suradnju s časopisom Glamour. Također je jedan od osnivača rimske škole stripa, Scuola Sperimentale del Fumetto, iz koje su proizašli mnogi sadašnji crtači Bonelli škole. Dobitnik je nekoliko međunarodnih priznatih umjetničkih nagrada.

Luigi Piccatto

Luigi Piccatto rođen je 1954. u Torinu u Italiji. Prekida studij medicine kako bi se posvetio stripovskoj karijeri. Svoj prvi posao crtača dobiva 1977. godine u časopisu Corrier Boy crtajući pustolovine Chrisa Leana sa scenaristom Raffaeleom D'Argenziom. Od 1981. do 1985. crta stripove za časopise Lanciostory i Skorpio. Za Edifumetto crta tucet epizoda strip serije Il Ribelle, a krajem osamdesetih crta za Corriere dei Piccoli epizode dva serijala Roy Rod i Abular. U isto vrijeme radi kao freelancer u oglašavanju. Najpoznatiji je kod nas po svom radu na Bonellijevom serijalu Dylan Dog, u čijem je sastavu još od 1986. U svibnju 1987. izlazi njegova prva epizoda Povratak čudovišta (SD Extra br. 8). Piccattov je crtački izraz u spomenutom serijalu specifičan i prepoznatljiv, a radio je na povećem nizu odličnih epizoda, što crtačkih što scenarističkih. Sjetimo se epizoda Zločin (DD LEX18), Golconda (DD LEX 41), Čarobni frulaš (DD LEX 90), kao i mnogih drugih.

Radio je i na drugim Bonellijevim serijalima, nekoliko epizoda Magičnog Vjetra i dvije epizode Demiana. Njegovim crtačkim pustolovinama unutar kuće Bonelli nije kraj jer 2012. u suradnji sa scenaristicom Paolom Barbato i drugim crtačima za serijal Il romanzo a fumetti radi epizodu Darwin. Za jubilarni broj serijala Zagor radi jubilarnu epizodu u boji nazvanu Zenith 666. Ona je stvorena kao hommage Tizianu Sclaviju i njegovom istraživaču noćnih mora. Crtež radi u suradnji s Renatom Riccijem, a koloriranje je pripalo Fabiju Piccattu. Sve to dokazuje njegovu crtačku fleksibilnost i mogućnost da se uklopi u različita stripovska okruženja.

Marco Soldi

Marco Soldi rođen je 1957. u Rimu u Italiji. Nakon mature u prirodoslovnoj gimnaziji, pohađa rimsku Eksperimentalnu školu stripa Eugenija Sicomora, a karijeru strip crtača započinje za izdavača Lancio početkom osamdesetih prošlog stoljeća, u časopisima Lanciostory i Skorpio. Godine 1986. postaje crtač naslovnica mjesečnih horor strip časopisa Splatter i Mostri. Za Il Giornalino crta serijal Alex Barzini. Devedesetih bilježi suradnju s izdavačima Granata Press (Nero) i Universo (serijal E.S.P.). Kući Bonelli pridružuje se 1993. godine radeći epizodu Dylana Doga – Onkraj smrti, za kojeg dosta kasnije, 2009., crta još jednu epizodu, Vrt iluzija. Poslije kratkog prekida nakon svog prvijenca u Bonelliju, vraća se na tada novi detektivski serijal Julia. Napravio je ukupno desetak priča na serijalu (Jerry je nestao, Nepriznati zločin), a pamtiti ćemo ga po impresivnom radu na naslovnicama serijala, na kojem je radio završno sa 157. brojem.